Ubrzanje srčanoga rada iznad normalnih vrijednosti naziva se tahikardija.
Srce malenoga djeteta kuca znatno brže: u novorođenčeta 120 udara u minuti. Starenjem djeteta puis se postepeno usporuje, tako da u petogodišnjega djeteta iznosi 100. U odrasle osobe normalan rad varira unutar vrijednosti od 60 do 90 udara u minuti u stanju mirovanja.
Brzina srčanoga rada najčešće se određuje pipanjem pulsa na palčanoj žili kucavici, ili na vratnoj kucavici (arteriji). Liječnik će točnije odrediti brzinu srčanoga rada slušanjem srca pomoću posebne slušalice, fonendoskopa ili stetoskopa. Najtočnije se može odrediti pomoću elektrokardiograma koji se dobije pomoću Ekg-aparata.
Povremeno ubrzanje svakodnevna je pojava. Nema zdrava čovjeka kod koga se više puta u toku dana srčani rad ne ubrza za nekoliko desetaka udaraca. Najčešće su ubrzanja 100 do 120 udara u minuti, premda nisu tako rijetka ni do 150 u minuti. Takva prolazna ubrzanja, ako nisu pretjerana, normalna su pojava. Najčešći je uzrok tjelesni napor. Zbog povećanih potreba tijela za kisikom, fizički napor može udvostručiti brzinu srčanoga rada. No, brzina rada ovisi i o treniranosti organizma. U treniranih sportaša i radnika koji rade teške fizičke poslove, ubrzanje srčanoga rada znatno je manje negoli u netreniranih osoba ili ljudi koji rade pretežno sjedeći. Srce trenirane osobe je veće, snažnije i može ubaciti u krvotok istu količinu krvi sa znatno manje napora. Srce trenirane osobe radi ekonomičnije.
Prolazno ubrzanje srčanoga rada može izazvati i dubok udisaj, dok će izdisaj srčani rad usporiti. Duševna uzbuđenja: radost, veselje, strah, srdžba, mogu ubrzati srčani rad; to su osjećajne, emotivne tahikardije.
I povišena tjelesna temperatura ubrzava rad srca; za svaki stupanj Celzijusa povećava se broj udara za 8 do 10 u minuti. Mnogi se bolesnici obraćaju liječniku samo zato što im »srce brzo radi pri povišenoj temperaturi«. Čovjek koji u mirovanju ima puls 80 u minuti, pri temperaturi od 39 stupnjeva Celzijusa imat će puls oko 110. Nekada su liječnici određivali visinu temperature prema ubrzanosti pulsa jer nije bilo toplomjera. Postoje i bolesti kada brzina pulsa ne prati povišenje temperature. Kada tjelesna temperatura prijeđe 41 stupanj, rad srca počinje se usporavati jer slabi srčani mišić.
Kratkotrajna, povremena ubrzanja mogu se javiti i nakon obilnih obroka, zbog djelovanja topline na tijelo, pijenja većih količina pića, uzimanja atropina i adrenalina. Veći gubici krvi, kao i stanja šoka, redovito su praćeni ubrzanim srčanim radom.
Takva prolazna, kratkotrajna i ne naročito jaka ubrzanja srčanoga rada nije potrebno liječiti.
Liječniku se moraju obratiti one osobe koje imaju stalno ubrzanje srčanoga rada, kojima je puls u stanju mirovanja iznad 100 udara u minuti. Takav stalno ubrzani srčani rad često se vidi u strastvenih pušača, u osoba koje svakodnevno uživaju veće količine kave ili pravoga ruskog čaja; stalno ubrzan puls može ukazivati na ozbiljnije kronično oboljenje srca, tuberkulozu, bolest štitne žlijezde, povećanje krvnoga tlaka.
Dugotrajan, ubrzan rad srca može biti pogibeljan. Čak da i nije naročito jako ubrzanje, ako je trajno, može dovesti do oštećenja srca. Usporedba s benzinskim motorom: visokoturažni motor, koji ima velik broj okretaja u minuti, radi znatno brže od niskoturažnoga, ali mu je i vijek trajanja znatno kraći. Srce koje u minuti radi samo 100 puta, u toku jednog dana ima 60.000 otkucaja više od srca koje ima frekvenciju od 60 udara u minuti. Godišnje je to više od 20 milijuna suvišnih stezanja srčanoga mišića.  Srčani mišić prilikom ubrzanoga rada nema dovoljno vremena za odmor i ne dobiva dovoljno kisika i hrane. Čitav srčani ciklus, tj. stezanje i opuštanje, prosječno traje 0.8 sekunde. Stezanje traje 0.3 sekunde, a za odmor ostaje svega 0.5 sekunde. Zahvaljujući baš toj vrlo kratkoj stanki, srce ima dovoljno vremena da se opskrbi hranom i kisikom i tako prikupi novu snagu za stezanje. Baš ta kratka stanka omogućuje srcu da radi neprekidno čitav život. Kada dođe do ubrzanoga rada, skraćuje se trajanje čitavoga ciklusa, pa tako i vrijeme potrebno za odmor. Dugotrajno skraćivanje odmora remeti normalnu opskrbu srčanoga mišića, srce se postepeno umara i s vremenom popušta u radu. Opasnost je to veća što je srčani rad brži. Vrlo jaka ubrzanja, veća od 250 udara u minuti, mogu za nekoliko sati izazvati teška oštećenja srčanoga mišića i uzrokovati prestanak njegova rada.
Hitna liječnička pomoć potrebna je uvijek kada dođe do jakoga i naglog ubrzanja srčanoga rada. Takvi su napadi često bez vidljivoga uzroka, a brzina srčanoga rada tako je visoka da se pipanjem pulsa ne može odrediti. Takve iznenadne napade ubrzanoga srčanog rada, tj. tahikardije, nazivamo paroksizmalnim tahikardijama. Frekvencija, broj udara u minuti, može iznositi od 150 do 300. Dužina trajanja napada je različita: može trajati svega nekoliko sekunda ili minuta, i prestati isto tako naglo kao što je počeo. Napad prosječno traje nekoliko sati, u rijetkim slučajevima nekoliko dana. Ako frekvencija nije visoka, napad može trajati mjesecima.
Paroksizmalna tahikardija ima iznenadan početak. Bolesnici opisuju da je napad počeo »sam od sebe«, »iz čista mira«. Osobe kod kojih se napad javlja prvi put, hvata neopisiv strah, osjećaj gušenja, vrtoglavica, učestalo mokrenje. Osobe kod kojih je takav napad »stara stvar«, uopće se ne uzbuđuju jer znaju da će napad prestati ili sam od sebe ili pod djelovanjem lijekova. Takvi napadi mogu se javiti već u ranom djetinjstvu, najčešće u mladenačkoj i srednjoj dobi.
Napad u većini slučajeva prestaje spontano, ili uz pomoć lijekova te nekih postupaka koje takve osobe nauče. Nadraživanjem živca vagusa, koji usporava rad srca, napad se može prekinuti. Bolesnik sam može nadražiti živac ako duboko udahne i zatim pokuša jakim naprezanjem izdahnuti, ali usta i nos valja zatvoriti. To podsjeća na naprezanje prilikom velike nužde. Postoje brojni lijekovi kojima bolesnici sami prekidaju napade. Liječnik će ih injekcijama uglavnom uvijek prekinuti.Napadi se smire i u toku davanja lijeka (giluritmal, isoptin, cedilanid). U zaista rijetkim slučajevima upornih napada, koje ne prestaju na lijekove, primjenjuje se udar električne struje u ambulantama koje su opremljene takvim aparatima.

Dr. Valent Vnuk
KUĆNI LIJEČNIK DIJAGNOSTIČAR
Zagreb 1982;
Alkoholizam ANEMIJA Antidoti AORTA Bešika BOL BOLESTI ORGANA ZA DISANJE Bubrezi CREVA CREVNI PARAZITI DEBELO CREVO Decije bolesti Dijabetes DISANJE I POREMEĆAJI DRHTANJE I TRZANJE DUŠEVNE BOLESTI DVANAESTOPALAČNO CREVO GLAVOBOLJA GLJIVE i PEČURKE GOJAZNOST GRKLJAN GRČEVI GUTANJE I POREMEĆAJI Hemofilija HIRURŠKA OBOLJENJA ISPLJUVAK JEDNJAK JETRA Kamen u žuči KAŠALJ KIHANJE Kontracepcija KOSA KOŠTANA SRŽ KOŽA I PROMJENE Krajnici KRV KRVARENJA KRVNA SLIKA KRVNE BOLESTI KRVNI SUDOVI KRVNI TLAK I PROMJENE LEKOVITO BILJE LEKOVITO BILJE U NARODNOJ MEDICINI LEUKEMIJA LICE LIMFNI ORGANI MALOKRVNOST MOKRAĆA I PROMJENE Mokraćni Organi MOKRENJE Nega Bolesnika NEGA I ISHRANA ODOJČETA NERVNA OBOLJENJA NESANICA NESVJESTICA NOS Novorođenče ODUZETOST DIJELOVA TIJELA ORGANI ZA KRVOTOK OTOK OTROVANJA OVISNOSTI OZLJEDE OČNE SMETNJE I SMETNJE VIDA PADAVICA PANKREAS (GUŠTERAČA) PLUĆA PODRIGIVANJE POLNE BOLESTI POVRAĆANJE PRIVIĐANJE PROLJEV PROMUKLOST Prostata PROŠIRENE VENE PULS I PROMJENE Razvoj deteta REUMATIČNA OBOLJENJA SAVETI ZA RAZNE BOLESTI SIMPTOMI BOLESTI SLEZINA SLINJENJE SLUH I POREMEĆAJI Smetnje govora SPOLNE SMETNJE SRCE SRČANA OBOLJENJA I MANE SRČANE ARTERIJE SRČANE SMETNJE STOLICA I PROMJENE STRAH SUNČANICA SVRBEŽ TANKO CREVO TEMPERATURA TIJELA I PROMJENE TRBUŠNA DUPLJA TROVANJA TRUDNOĆA Tuberkuloza UJEDI I UBODI OTROVNIH ŽIVOTINJA UMOR USTA UTAPLJANJE VODENA BOLEST VRTOGLAVICA ZARAZNE BOLESTI ZATVOR STOLICE ZAŠTITA DECE Zdravlje dece ZDRAVLJE ZENE ZNOJENJE Znojenje i znoj ŠTITNA ŽLEDA ŠTITNA ŽLEZDA ŠTUCANJE ŽDRELO ŽELUDAC ŽEĐ ŽGARAVICA ŽLEZDE SA UNUTRAŠNJIM LUČENJEM ŽUTICA ŽUČNA KESA Велики Нар Велики Народни Лекар ОБОЉЕЊА МОКРАЋНИХ ОРГАНА ОБОЉЕЊА ОРГАНА 3A ВАРЕЊЕ ОБОЉЕЊА СРЦА И КРВНИХ СУДОВА ОБОЉЕЊА ЈЕТРЕ (ЦРНЕ ЏИГЕРИЦЕ) И ЖУЧНИХ ПУТЕВА