Ljuštenje kože

Neznatno ljuštenje (deskvamacija) normalna je pojava na koži. Površina kože pokrivena je mrtvim stanicama koje neprekidno otpadaju, a nadomještaju ih nove koje rastu iz dubine kože. Unatoč tome što čovjek dnevno gubi milijune mrtvih stanica, ta je pojava jedva uočljiva; jači gubitak mrtvih stanica s površine kože može se vidjeti na glavi, u predjelu gdje je kosa; te mrtve, orožnjene stanice nazivaju se prhut.
Postoji čitav niz različitih bolesti koje dovode do pojačanoga, a to znači do vidljivog ljuštenja kože. Pojačano ljuštenje zahvaća uglavnom samo ograničene dijelove kože, no može se proširiti i na cijelu površinu. Odljuštene stanice mogu biti različite boje; ako se između rožnatih stanica, koje sačinjavaju ljuskice, uvuče zrak, ljuske će imati bijelo srebrnastu boju; ako su ljuske masne, bit će žute boje; od prljavštine potamne. Odljušten skup stanica može biti suh, mastan, sitan, ili se koža ljušti u velikim pločama, »krpama«.
Koža se ljušti redovito poslije namakanja ili obloga od borne kiseline, ili jačih dezinfekcionih sredstava. Mazanje kože jodom također izaziva ljuštenje; javlja se i prilikom uzimanja lijekova, npr. morfija, beladone, aspirina.
I manjak nekih vitamina izaziva ljuštenje kože; manjak vitamina B-2 izaziva crvenilo i ljuštenje oko usana i očiju; manjak vitamina B-grupe izaziva bolest koja se naziva pelagra i karakterizirana je ljuštenjem tamne i suhe kože. Pojačano ljuštenje javlja se nakon upale kože; poznato je ljuštenje kože nakon dugotrajnijega sunčanja.
Ljuštenje se javlja poslije mnogih zaraznih bolesti, naročito onih koje su praćene osipom. Najizrazitije ljuštenje nastaje poslije šarlaha u drugom tjednu bolesti, naročito na prstima nogu i ruku, na dlanovima i tabanima; do sitnoga ljuštenja može doći i na trupu ako je osip bio jače izražen. Fino, pahuljasto ljuštenje nastaje poslije ospica i crljenca (rubeole).
Jako ljuštenje javlja se poslije upale kože (seboroična upala kože). Seboreja je pjačano lučenje loja, koji je često promijenjenoga sastava. Takva je koža naročito osjetljiva. Upala je ograničena na leda, na prednju stranu prsnoga koša, oko pupka, lakta, često se javlja na tjemenu i širi na čelo; tada dolazi do ispadanja kose. Bolesno mjesto pokriveno je suhim ili vlažnim masnim ljuskama, koje stvaraju kraste smeđe boje; najčešće se javlja u pubertetu kada lojne žlijezde počinju pojačano lučiti; mala djeca mogu je dobiti u prvom mjesecu života; na tjemenu se stvaraju naslage masnih ljusaka koje pucaju te se dobiva izgled pločica; narod to naziva tjemenica.
Takva upala zahvaća kod djeteta veliku površinu kože, koja tada pocrveni; liječenje je obavezno; bolest je praćena i crijevnim smetnjama.
Kod novorođenčeta i dojenčeta može se pojaviti jako crvenilo kože i ljuštenje s velikih površina, u krpama. Uzročnik toj opasnoj pojavi jesu bakterije gnojenja. Bolest počinje gnojnim mjehurićima ili većim mjehurima, koji se šire po koži i pucaju; odljuštena koža izgledom podsjeća na opekline.
U prvoj ili drugoj godini života javlja se rijetka bolest koja se nasljeđuje : koža svojim izgledom podsjeća na kožu ribe, zato se i naziva riblja koža (ihtioza); koža je suha, hrapava, pokrivena sivosmeđim ili srebrnastim grubim ljuskama, koje su Čvrsto srasle sa svojom podlogom; pojavljuje se samo na pojedinim mjestima, rijetko kada zahvaća čitavu kožu. U najtežim slučajevima rožnati je sloj toliko debeo da koža podsjeća na oklop pokriven brazdama i pukotinama.
Postoje dugotrajne, kronične bolesti kože koje su karakterizirane ljuštenjem. Jedna od najčešćih i najpoznatijih je psorijaza; to su crvene uzdignute ploče koje su oštro ograničene i pokrivene srebrnastim ljuskicama; kada se ljuskice nasilno skidaju, dolazi do točkastog krvarenja. Takve promjene najčešće se javljaju na glavi u predjelu kose, na taktovima i koljenima. Ljeti, pod djelovanjem sunčanih zraka, obično nastaju znatna poboljšanja; uzrok bolesti nije poznat.
I gljivična oboljenja čest su uzrok ljuštenja kože, npr. pitirijaza; javlja se naročito kod mladih ljudi u obliku oštro ograničenih mrlja, najčešće na vratu i leđima. Mrlje su obično pola centimetra u promjeru, a mogu biti i veće. Obično su žućkastosmeđe boje i pokrivene sitnim ljuskicama, poput mekinja; postoje uspješna antimikotična ljekovita sredstva.
Gljivična oboljenja na nogama i prstima ruku također dovode do ljuštenja; bolest se uglavnom vraća.
Postoji gljivica koja se razmnaža tamo gdje ima dovoljno vlage i topline; u muškarca se javlja na mjestu gdje mošnja (skrotum) dodiruje bedro; na tom mjestu vide se crvenosmede mrlje, često veće od 10 cm u promjeru, i pokrivene sitnim ljuskicama; jače znojenje izaziva svrbež.

Dr. Valent Vnuk
KUĆNI LIJEČNIK DIJAGNOSTIČAR
Zagreb 1982;

Važno

Opisi bolesti i mogući načini liječenja namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije, te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu ili liječenje.
Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku.
Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stručnih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave liječenjem.
Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg liječenja -
Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!