ŽEĐ

»Ljudsko je tijelo mješina ispunjena vodom«, duhovito je napisao poznati liječnik. Voda je pretežan i glavni sastavni dio ljudskoga tijela: 60 posto njegove težine: sastavni je dio otprilike 100 bilijuna stanica, koliko ih ima čovjek, i ispunjava sve prostore kao međustanična tekućina.
Može se kazati da ljudske stanice plivaju u vodi.
Čovjek je vrlo osjetljiv na povećan gubitak vode iz tijela. Voda omogućava dopremu hrane i kisika stanicama, pomaže tijelu da odstrani sve suvišne i štetne tvari, omogućava odvijanje kemijskih procesa, koji su osnov života, regulira i održava stalnu temperaturu. Sigurno je da ne postoji čovjek koji ne zna da bez vode nema života. Ali unatoč tome što voda čini najveći dio ljudskoga tijela, njene rezerve u organizmu dosta su male.
Voda se iz tijela neprekidno gubi. U normalnim uvjetima čovjek gubi mokraćom oko litru i pol vode dnevno, znojenjem 1 dl , stolicom 2 dl , a 7 dl hlapljenjem kroz pluća i kožu. Znači da se izgubljena tekućina mora nadoknaditi; a to se postiže pijenjem vode ili nekoga drugog pića te hranom. Razumljivo je da će potreba za tekućinom biti veća ako je gubitak vode iz tijela povećan.
Žeđ, tj. želja da se pije, javlja se onda kada dođe do manjka vode u tijelu. Žeđ uzrokuje ne samo povećan gubitak tekućine nego i stupanj suhoće sluznice usne šupljine. Osjet žeđi u čovjeka znatno se razlikuje od osjeta žeđi životinje. Žeđ životinje čisti je nagon. Životinje imaju tako razvijen osjet žeđi da popiju upravo onoliko tekućine koliko im je potrebno, da nadoknade samo onu vodu koju su izgubile. Čovjek ne zna koliko mora popiti da bi nadoknadio izgubljenu tekućinu, stoga pije iznad svojih prirodnih potreba. U čovjeka je žeđ zapravo svjesna želja za pićem. To znači da na žeđ osim prirodnih, nagonskih podražaja djeluju i duševni, psihički faktori koji određuju količinu popijene tekućine, vrstu pića, vrijeme uzimanja tekućine. Sve to ovisi o odgoju i stečenim navikama i običajima.
Žed se najčešće javlja kada u tijelu nastane manjak vode, a on može nastati zbog toga što organizam ne dobiva dovoljno tekućine, ili je previše gubi.
Dovoljno tekućine ne dobivaju bolesnici koji imaju smetnje gutanja, koji su bez svijesti, ili osobe koje se nadu u uvjetima gdje nema vode. Duševni bolesnici namjerno ne uzimaju tekućinu. Ako se ne intervenira izvana, tj. umjetnim dovođenjem tekućine direktno u krv, takva osoba može za 10 dana umrijeti. Ako je gubitak tekućine veći, npr. ljeti, smrt može nastupiti znatno ranije.
Čovjek zapravo umire kada gubitkom vode smanji svoju tjelesnu težinu za 15 posto.
Manjak vode mnogo češće nastaje zbog prekomjernoga gubitka tekućine. Proljevom i povraćanjem može se izgubiti vrlo mnogo vode u kratkom vremenu. Zbog toga sva bolesna stanja praćena jakim povraćanjem i proljevom zahtijevaju hitno liječenje u bolnici. Velik gubitak vode može nastati znojenjem i povećanim izlučivanjem mokraće. Do gubitka može doći i kod bolesti kada se tekućina nakuplja u šupljinama tijela: u prsnoj šupljini (vodena porebrica), u trbušnoj šupljini (više od 20 litara). Takvo stanje (ascites) može nastati kod nekih bolesti srca, jetre; narod to naziva vodenom bolešću.

Dr. Valent Vnuk
KUĆNI LIJEČNIK DIJAGNOSTIČAR
Zagreb 1982;

Važno

Opisi bolesti i mogući načini liječenja namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije, te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu ili liječenje.
Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku.
Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stručnih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave liječenjem.
Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg liječenja -
Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!